Poštovani gradonačelniče, ovim putem želim istaknuti svoje razočaranje izuzetno štetnim ugovorom s tvrtkom Komop za podzemne spremnike u centru Zagreba, a što je rezultat vrlo lošeg i vrlo pogodujećeg natječaja, koji je nedavno završio pobjedom navedene tvrtke.
O svemu u ovom pismu obavijestiti ću Odbor za komunalno gospodarstvo u Gradskoj skupštini te DORH i USKOK, kao i sveukupnu domaću javnost.
O svemu sam pisao u svojim člancima koje možete pročitati na sljedećim linkovima:
Također Vam želim istaknuti svoje argumente izrazite štetnosti takvog (i takvih) natječaja za Grad Zagreb, a upravo je to nešto što smo se svi nadali da će prestati Vašim dolaskom na vlast.
Tome je tako zato što ste Vi (Grad) natječaj formirali tehnički vrlo usko sa sljedećim specifikacijama:
- tražila se ponuda isključivo za podzemne spremike - ne za podzemne i polupodzemne
- tražila se ponuda isključivo za spremnike koji se prazne pomoću specifičnog vozila s rukom/kukom (tzv. grajfera) - nije se ostavila mogućnost hidrauličnog podizanja spremnika
Na taj način onemogućemo je natjecanje najmanje dvijema tvrtkama:
- Eurotim d.o.o. iz Splita (koja je već ranijih godina uspješno postavila hidraulične podzemne spremnike u Zagrebu)
- S.T.P. d.o.o. iz Zagreba (koja je uspješno postavila polupodzemne spremnike u više gradova u Hrvatskoj i koja je učinila isto u Splitu za 1/3 manje troška od onog iz spornog natječaja u Zagrebu)
Da je natječaj formuliran tako da se traže podzemni ili polupodzemni spremnici, kao i da se traže hidraulični mehanizmi ili sustavi prihvata grajferom imali bismo u natjecanju barem 3 izrazito jake tvrtke (umjesto samo 1), koje bi ponudile svoja rješenja i Grad bi dobio pravu priliku za ishođenjem najkvalitetnijeg i najpovoljnijeg rješenja - ovako je već unaprijed sve predodređeno za jedno specifično rješenje bez obzira na njegovu povoljnost.
Dakle, tvrtka Komop je sa svojom ponudom nedvojbeno pobijedila zato što je natječaj bio postavljen tako da se jedino ona mogla natjecati, jer jedina ima proizvod koji može udovoljiti vrlo ograničenim tehničkim kriterijima u natječaju. Ti kriteriji, tako usko određeni, svakako nisu mogli niti smjeli biti imperativ natječaja, a nikakva smetnja nije postojala postaviti ih šire određujuće (primjerice da imaju izvlačnu hidrauliku ili da su polupodzemni spremnici). Takav natječaj je, u tom smislu, školski primjer "pogodovanja".
Što se tiče ekonomičnog aspekta natječaja, tako uskom tehničkom formulacijom u osnovnom zahtjevu natječaja eliminirani su svi drugi konkurenti, koji su objektivno mogli ponuditi slično ili jednakovrijedno rješenje u financijski povoljnijoj ponudi, a Grad je osuđen na jednu jedinu ponudu limitiranu samo (maksimalnom) konačnom nabavnom cijenom iz natječaja.
Tako je Zagreb dobio ponudu kako slijedi: Zagreb je tražio ukupno 150 spremnika (50 po 1-1,5 m3 ili 1.000-3.000 litara, 40 po 3 m3 ili 3.000 litara te 60 po 5 m3 ili 5.000 litara, što je ukupno 495 m3 ili manje), što će koštati 12.009.100,00 kn + PDV (ukupno 15.011 375,00 s PDV-om, odnosno, 1.992.351,85 eur po Vladinom fiksnom tečaju konverzije).
Za usporedbu, Split je dobio ponudu kako slijedi: Split je tražio ukupno 340 spremnika (225 po 5 m3 ili 5.000 litara te 85 po 3 m3 ili 3.000 litara, što je ukupno 1.530 m3), što je koštalo 7.947.200,00 kuna + PDV (ukupno 9.934.000,00 kn s PDV-om, odnosno, 1.318.468,38 eura po Vladinom fiksnom tečaju konverzije).
Dakle, Split je (grubo zaokruženo) dobio 3 puta više zapremnine za 1/3 manje troška, a jedina ozbiljnija razlika (o kojoj bi se uopće upitno i moglo detaljnije kontemplirati) jest u tome da su zagrebački spremnici podzemni (iako i oni "strše" iznad razine tla), a da su splitski spremnici polupodzemni.
Matematička šteta u te dvije ponude broji se u milijunima (doduše kuna, no ako povećamo zagrebačku ponudu na isti volumen zapremnine kao kod splitske onda govorimo i u eurima).
Čak i ako ignoriramo estetiku, tehniku i novac, nikakvu sigurnost nemaju građani Zagreba da je ovim natječajem priskrbljeno najbolje funkcionalno rješenje! Naime, pilot projekt koji je prethodio ovom natječaju nikad nije dovršen i u tom postupku postavljen je samo jedan jednini spremnik (onaj u Masarykovoj ulici, tvrtke Komop, koja se jedina natjecala i pobijedila na spornom natječaju). Tako je zagrepčanima oduzeta mogućnost vlastitog uvjerenja da je rješenje pobjednika spornog natječaja doista i najbolje rješenje za Zagreb, što bi i bio smisao ne samo tog pilot projekta već i samog natječaja.
O samom pilot projektu imam malo toga za reći, a ono što mogu istaknuti jest da sam čitao javni poziv i mailove koji su poslani potencijalnim natjecateljima i da je cijela stvar jadnija od onih u zemljama u razvoju.
Dodatno, jedini smisao koji sam vidio u tome svemu jest da se doista uoče najkvalitetnije tehničke karakteristike svih dostupnih rješenja i da to bude podloga za finalnu odluku što je za Zagreb doista najbolje. Taj smisao je u cijelosti pobijen (pre)brzim natječajem kojem se pogodovalo tvrtki Komop na materijalnu štetu Zagreba i svih nas, koji ćemo sve to morati platiti.
Pozivam Vas da odmah i bez odgode učinite jedino moralno i odgovorno što možete, a to je da poništite natječaj za podzemne spremnike i provedete do kraja pilot projekte ili da alternativno provedete natječaj za spremnike sa širim tehničkim određivanjem cilja kako bi se svi ili barem više natjecatelja moglo prijaviti.
U slučaju potrebe za dodatnim informacijama stojim Vam na raspolaganju.
Podržite nas i podijelite ovaj članak:
