Jedna od (bar meni) izrazito domljivih izjava gradonačelnika Tomaševića jest da zelene površine treba očuvati i (ako je moguće) povećati ih. Šteta što djela njegove administracije to baš i ne prate.
Jedno od značajnih Tomaševićevih obećanja bilo je očuvanje i razvoj novih zelenih površina s ciljem stvaranja zelenih koridora i veće otpornosti grada na klimatske promjene.
Pomislio sam fantastično, konačno netko da razmišlja i o okolišu (u Bandićevoj eri bilo je najbitnije lijepiti zgradu na zgradu...i ako je moguće ukrašavati ih fontanama).
No eto, Tomaševićevi koraci idu rapidno naprijed, ali (zbog njegove katastrofalne pripreme i opće (ne)organizacije unutar gradske vlasti i službi) sve više u krivom smjeru, a jedan od takvih primjera jest i ova piča.
Zagreb prelazi na novi sustav gospodaranja otpadom (super!) uz paralelni cilj uklanjanja što je moguće više spremnika za otpad s naših ulica (također super!), a očekujemo i novi sustav naplate (uplatnice + vrećice) čime bi se postigla pravednija naplata usluge sakupljanja i zbrinjavanja otpada (fantastično!).
Pa što onda nije u redu?
Za svoju stambenu zgradu (Maksimirska cesta) u pozvanom roku predao sam zahtjev za davanje mišljenja od strane davatelja javne usluge o potrebi smještaja spremnika za komunalni otpad u zatvorena spremišta na javnoj površini (LOL da, da, upravo se tako zove zahtjev, pitam se je li mogao biti nešto opširniji).
U zaista kratkom roku kontaktirala me komisija od 4 člana (2 iz Grada, 1 iz Čistoće i 1 iz nadležnog Mjesnog odbora Ružmarinka, inače iz Možemo!) i došli su na lokaciju.
Sa sobom su donijeli nekakav opskurni ispis ekrana aplikacije kojom se koriste u radu (i koja je vrlo vjerojatno plaćena masno - The usual way!). Digresija: kad sam taj baš očajan ispis primio u ruke pomislio sam kako bi bilo bolje da su lokaciju skicirali rukom - prestrašno na kojoj razini fukncionira gradska logistika.
A onda je uslijedila retorika, koju uopće ne znam kako bih pristojno nazvao, temeljito prožeta nepoznavanjem ne samo prava već i stvarnih činjenica.
Uvidom je utvrđeno da naša stambena zgrada nema mogućnost smještaja spremnika za otpad. Također, naša zgrada (koja je građena u jeku socijalističke industrijalizacije i urbanizacije, kada nije bilo potrebito "zamarati" urbaniste, činovnike i funkcionere s promišljanjima što će i kako biti u budućnosti) nema okućnicu, tako da je spremnike za otpad (neizbježno) moguće smjestiti jedino na javnu površinu.
Na istočnoj strani zgrade je spoj s drugom (susjednom) zgradom, a na zapadnoj strani je prolaz koji spaja Maksimirsku cestu i ulicu Ružmarinku. Na sjevernoj strani zgrade nalazi se Maksimirska cesta, a na južnoj ulica Ružmarinka.
O nesređenom pravnom stanju ulice Ružmarinka i bizarnim (i svakako pogrešnim) pravnim konstrukcijama pročelnika Dinka Bilića već sam pisao, a taj članak možete pročitati ovdje.
Višečlana komisija je nakon pomnog promišljanja donijela zaključak da se spremnici za otpad "ne mogu" (iako ne postoji realna i opravdana zapreka) postaviti na sjevernoj strani gdje je Maksimirska cesta već je postava tipiziranog boksa moguća južno od zgrade na površini (točnije katastarskoj čestici), koja nije u posjedu Grada, a radi se o zelenoj površini.
Tada sam dao primjedbu da s južne i sjeverne strane naše zgrade nemamo vlastitih površina, a da s južne strane uz zgradu prolazi put za održavanje zgrade i ozračivanje podruma, zatim (nužni, uređeni) prolazi za pješake na koje se nastavlja zelena površina i javna prometnica, te zaključno da na toj lokaciji nema privatne površine za smještaj spremnika.
U čemu je točno problem?
Višečlana komisija u svoj svojoj "stručnosti" (a vjerojatno) s ciljem i željom da se pošto-poto spremnici za otpad uklone s Maksimirske ceste i postave na (južnu) površinu uz ulicu Ružmarinka (što je moguće samo uništenjem zelene površine) nisu marili za moje jasne argumente, te su donijeli odluku da mi stanari (ne oni kao javna služba) imamo za postaviti spremnike tamo gdje su oni odredili, sa svim pravnim posljedicama tog čina, jer tobože Grad nije posjednik te površine.
Digresija: uopće ne mogu razvidjeti logiku komisije koja si uzima za pravo da zaključkom određuje našu obvezu smještaja kanti za smeće na zemlju trećih vlasnika/posjednika (naša nije, a oni je se odriču, pa je logikom vlasnik/posjednik netko treći)!
Apsurdnost zaključka da Grad nije posjednik argumentiram vrlo nespornim činjenicama:
* Grad duže od 60 godina gospodari tom površinom
* čak i na njihovom (Bože sačuvaj) ispisu je evidentirana zelena površina koju Grad održava od vremena Holjevca
* pročelnik Dinko Bilić i njegov gradski ured nije uredio imovinsko-pravno stanje na toj lokaciji, pa im je sada to izgovor za daljne štete
* ta površina je apsolutno u posjedu Grada i njegovo je vlasništvu, ali nažalost izvanknjižno, jer nadležni gradski ured jednostavno nije napravio posao koji mi plaćamo (zbog čega pročelnik Dinko Bilić još uvijek nije zamijenjen?)
Što se krije iza takve štetne odluke:
* nedvojbena je želja gradonačelnika Tomaševića da se spremnici za otpad uklone s glavnih prometnica
* komisija ne uvrštava našu zgradu u nužne "iznimke" o kojima taj isti gradonačelnik govori mjesecima
* komisija prebacuje djelovanje i odgovornost na nas stanare da mi uništimo zelenu površinu i da mi zaprimamo komunalne kazne
* pritom se također izlažemo odgovornosti za uzurpiranje posjeda i vlasništva površine koja definitivno nije naše vlasništvo
* misija uspješno obavljena - kanti više nema na Maskimirskoj, a nema ni brige oko daljnjih procedura (ljeto ide, godišnji su blizu - valja se požuriti)
Sad dolazimo do najbizarnijeg dijela od svih: o tome gdje će biti spremnici odlučuje upravo Gradski ured za (ne)obnovu, izgradnju Grada, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet (ni manje ni više nego ured pročelnika Dinka Bilića), onaj isti ured koji u 20 godina vlasti "Batmana" Bandića nije uredio imovinsko-pravno stanje predmetne lokacije, koje se odrekao ne samo pročelnik Dinko Bilić (pročitajte ranije tekstove) već i čitava višečlana komisija iz ove priče.
Mi stanari sada trebamo čitavo ljeto izgubiti pišući, argumentirajući i raspravljajući se s gradskim uredom pročelnika Dinka Bilića (koji je u drugom slučaju da izbjegne obavezu izjavio - čak napisao i potpisao - kako Grad nije vlasnik ulice Ružmarinka?!) i čekati rasplet s realnim strahom da ćemo dočekati novi sustav gospodaranja otpadom bez spremnika za otpad!
Alternativno, možemo postupiti po odluci "sveznajuće" komisije i uništiti zelenu površinu, sami dizajnirati i proizvesti spremnike (iako ako ćemo ići u detalje besmislene logike te iste komisije, mi na "ničijoj zemlji" nismo u obvezi izgrađivati išta, možemo samo staviti najobičnije kante, koje su u upotrebi i sada), te ići svako malo na sud i objašnjavati sucima zbog čega smo od komunalnog redara dobili kaznu za smještaj otpadnih kanti na zelenu površinu (da, pročelnik Dinko Bilić i komisija tvrde kako ta čestica nije gradska, a komunalni redari, koji su dio upravo njihovog resora, uredno na njoj "lijepe" kazne...hm...zamiljivo bi bilo čuti po kojoj osnovi, no to je ipak za neku drugu priču).
Više puta sam čuo kako naš gradonačelnik uzima za primjer Barcelonu...pa hajmo probati...u Barceloni se gradski čelnici i službenici ne odriču pisano gradske imovine, u Barceloni se ingerencija odlučivanja ne prebacuje na stanovnike, u Barceloni članovi mjesnog odbora podržavaju stavove građana (naročito ukoliko su u skladu s političkim programom)... Da, nisam ranije istaknuo, lokalni mjesni odbor Ružmarinka (inače iz Možemo!) nije imao primjedbu na ovako besmislen zaključak (unatoč mojim vrlo razboritim i utemeljenim argumentima, čak i unatoč usklađenosti s političko-programskom "mudrosti" Tomaševića) već je potpis dan bez oklijevanja/treptaja!
#Tomašević #Možemo #ZagrebKaoBarcelona #SmećeNaZelenojPovršini ... pronađite uljeza!
Podržite nas i podijelite ovaj članak:
